Devojke sa bejzbol palicama – I deo

Iako smo u poslednjih nekoliko godina dobili pravu poplavu filmova i serija sa, kako se to sad popularno kaže, meta-ljudima, ženski likovi i dalje čine neznatan udeo istih, a i kada ih ima, jako se retko dešava da ove uloge nisu: 1. stereotipne 2. kartonske 3. nasilno ugurane. Mnogo sam razmišljala o ovome pošto sam odgledala Građanski rat (2016.), i došla do zaključka da su ženski likovi u superherojskim filmovima (i serijama, ali ovde ću se više fokusirati na veliki ekran) zapravo doživeli pad u kvalitetu i značaju tokom ove kinematografske renesanse koja je počela sa Ajronmenom 2008. godine, i da ih svega par predstavnica (uglavnom televizijskih) vade od potpunog čemera. Tek se u poslednjih par godina vide neke naznake poboljšanja, a ipak postoje i neki bitni izuzeci od ove tendencije, na koje ću se vratiti nešto kasnije.

U ovom tekstu se, dakle, neću baviti stripovskim predlošcima, jer sam svesna da je slika tamo umnogome drugačija i kompleksnija. Tema moje analize su primarno bioskopski filmovi sa superherojima, i poneka savremena serija, koje ću pomenuti na kraju iz prostog razloga što su po mom mišljenju iz više razloga od ključnog značaja za ovaj problem.

Moglo bi se reći da je superherojski film nastao 1978. godine sa prvim (i istoimenim) filmom o Supermenu, sa Kristoferom Rivom u glavnoj ulozi, i do 1989. godine i Betmena u režiji Tima Bartona nije ni bilo drugih takvih filmova vrednih pomena. Ipak, ove filmove sa Supermenom je bitno pomenuti, jer praktično stvaraju (odnosno iz stripova prenose) stereotip „žene iz frižidera“ odnosno još stariji arhetip „dame u nevolji“ koji ni do dan danas nije izumro. Lois Lejn je, dakle, pre svega Supermenova ljubav, predmet od značaja, koji se koristi kako bi se njemu privukla pažnja ili kako bi mu se naudilo. Količina vremena koju on provodi spasavajući nju u svim filmovima je zaista zabrinjavajuća, i zaista bih volela da vidim neki gde nje nema, ili gde, za promenu, ume da vodi računa sama o sebi.

loisU novijim filmovima o Supermenu pokušali su da Lois daju i neku drugu dimenziju, odnosno da je predstave kao neku neustrašivu i neverovatno sposobnu novinarku, međutim, kada pogledamo njenu ulogu u samoj priči, nismo se mnogo odmakli od polazne tačke, iako je sada predstavljena kao neka opasna i samostalna žena.

Lois-arhetip je izrodio i nebrojene druge likove: Viki Vejl, Čejs Meridijen, Meri Džejn, Gven Stejsi, Peper Pots, Rejčel Dos, Beti Ros, Džejn Foster, Agent Karter… Sigurna sam da sam zaboravila neku, ali u svakom slučaju, ovaj tip ću nazvati ljubavnica/pomoćnica. Zajedničko im je da nemaju super-moći, kao i da uglavnom služe ili da se herojem nekako manipuliše, ili, u boljem slučaju, zapravo rade nešto korisno, ali ovi likovi retko evoluiraju od puke asistentkinje, ili čak objekta. Ni najuspeliji među superherojskim filmovima, poput Mračnog viteza (2008.), nisu oslobođeni ovog, sada već jako izanđalog stereotipa, a jedino po čemu se vidi da je sada 21. vek je što sada odjednom sve te devojke imaju neke kul profesije. Trenutno je popularno da budu naučnice, kao recimo Gven Stejsi u novijim filmovima o Spajdermenu ili Torova devojka Džejn Foster. Izuzetak je Peper Pots, koja u 3. filmu o Ajronmenu (2013.) ima veću ulogu, i čak ona njega na kraju spasava, ali, zamislite, ovo je jedan od najnepopularnijih nastavaka među nastavcima superherojskih filmova, a moći koje Potsova dobija su privremene i potiču od zlikovca.

Zanimljivo izvrtanje ovog stereotipa imamo u seriji Džesika Džouns (2016.), u liku Džesikine posestrime i pomoćnice Triš Voker (alias Petsi). Triš nema supermoći, ali se sama istrenirala da bude prilično ubitačna, i daleko od toga da ne ume da vodi računa sama o sebi, i mada je obično zaista spasava daleko moćnija Džesika, dođe i do obrnutih situacija. Takođe je osvežavajuće što ovde imamo sestrinski/prijateljski odnos, koji je u životu obe junakinje predstavljen kao bitniji od bilo kog ljubavničkog. Džesika Džouns je jedna od serija o kojima sam rekla da ću pričati, zato što se zbog ovakvih stvari ne mogu izbeći kada je ova tema u pitanju. Samu glavnu junakinju ću detaljnije obraditi kasnije, ali činjenica je da i Triš i Džesika predstavljaju ženske likove kakvi se retko viđaju na malim i velikim ekranima.

Drugi period u istoriji superherojskog filma počinje sa Bartonovim Betmenom (1989.) i traje do početka 2000. godina. U tom prvom talasu filmova o Betmenu pojavljuju se nam tri tipa ženskih likova koje nismo imali kod Supermena: anti-heroina (Žena-mačka), zlica (Otrovna Ajvi) i superheroina (Bet-devojku).

Superheroina se pojavila i u filmu Superdevojka iz 1984, ali na njemu se ne bih mnogo zadržavala, sem da kažem da nam on nudi žensku kopiju Donerovog Supermena, doduše daleko gore izvedenu. Ovaj tip nam do sada na filmu nije dao nešto mnogo zanimljivih likova, često igraju pomoćnice svojim muškim kolegama i nepravedno su zapostavljene. Gore navedena Bet-devojka u filmu Betmen i Robin dobija nešto da radi tek u završnici filma, mada kad porazmislim shvatam da je, kakav god Betmen i Robin bio, njena uloga sasvim lepo obrazložena (treba im da pobedi Otrovnu Ajvi, jer je imuna na njene zavodničke moći), što se ne bi moglo reći za mnoge novije filmove. Sirota Crna udovica ni posle pet filmova ne uspeva da napreduje dalje od druge ili čak treće violine u tom klubu dečaka, a ni u jednom do sada nije imala gotovo nikakvog uticaja na radnju, samo je tako, tu, da pomogne nešto kad treba. Grimizna veštica Vanda Maksimov je još manje razrađen lik, moglo bi se reći da je samo koriste kao oružje.

wonderwomanČini se da su filmovi o X-Menima izuzetak od ovoga, ali hajde da pogledamo malo bolje. Činjenica je da ovde imamo daleko više ženskih likova nego u bilo kom drugom superherojskom filmu. Ipak, malobrojne su one koje predstavljaju više od ukrasa. Mistik je jedna od njih, ali pošto ona strogo gledano nije heroina nego nešto drugo, o njoj nešto više kasnije. Roug filmu X-Men (2000.) ima bitnu, mada instrumentalnu ulogu u radnji i njen lik se zapravo razvija kroz prvu trilogiju. Džin Grej – najmoćnija od svih mutanata. Na žalost, služi uglavnom kao predmet Vulverinove čežnje, sem Poslednjeg uporišta (2006.), gde preuzima ulogu zlice, ali za ono što je ona u tom filmu se teško može reći da je lik. Najnovija inkarnacija nam zapravo pruža najviše uvida u njenu ličnost, u, na žalost, mediokritetskom ostvarenju. Storm – služi ili da bude dobra Ksavijerova učenica, ili samo da kul izgleda, a vrhunac ovog drugog pristupa je postignut u poslednjem filmu gde maltene ništa drugo ni ne radi. Dakle, iako ih ima više i jesu su malo bolje razvijene nego u većini filmova X-žene su i dalje u suštini druga violina X-muškarcima tokom njihovih mačo-nadmetanja da ne upotrebim neku drugu reč.

https://www.youtube.com/watch?v=0VxQHdDDCO4

Najpoznatiju superheroinu svih vremena, Čudesnu ženu (Wonder Woman; ja stvarno ne znam kako će ovo biti prevedeno) smo za sada jako malo videli na filmu. Ono što smo videli je zaista impresivno, mada je njena uloga u dotičnom delu minimalna, ali glumica je harizmatična i nadam se da će njen individualni film biti uspešan. Za sada smo samo videli da je maltene svemoćna ratnica, a nije loša ni kao špijunka (mada je Betmen bolji).

I u ovoj grupi najbitniji dodatak nam daje televizija, i to opet ista serija – Džesika Džouns. Džesika je nešto kao ženski Toni Stark, ili možda Brus Vejn, samo bez para: pije, upražnjava neobavezan seks, boli je uvo šta ko misli… Ona ne bi da bude heroina, ali oseća da mora (tu je sličnija dakle Betmenu nego Ajronmenu). Džesika je žena kojoj muškarac ne da ne treba, nego joj često i smeta. Reklo bi se da ovakav lik neće biti preterano popularan, ali dobro napisan scenario i odlična glumica su učinili svoje – serija je jako uspešna.

Neko bi za Džesiku Džouns zbog tog neortodoksnog ponašanju rekao da je zapravo anti-heroina. Ja bih rekla da to nije dovoljno, jer je Džesika sve vreme moralno jasno definisana na strani onoga što bi većina nazvala „dobrim“, a odbojnom ponašanju pribegava obično da bi zaštitila druge, tako da bih je ja ipak svrstala u jedan drugi podtip koji se naziva „nevoljni heroj“. Šta ja mislim da je anti-heroina, a šta zlica i koji likovi spadaju u te grupe, saznaćete u drugom delu teksta.

Sofija Vuković

slike: Buzzfeed

Print Friendly, PDF & Email

Komentari

  1. Odličan tekst.
    Ne bih se baš složio s premisom da filmovi vredni pomena sa superherojima počinju 1978. godine, ali razumem da bi drugačiji pristup daleko premašio količinu potrebnih informacija za postizanje cilja ovog teksta.
    Ovo ignorisanje svega što je došlo pre „Supermena“ može biti prihvaćeno kao svesno skraćivanje vremenskog opsega koji se analizira, jer proširivanje ne bi dovelo do bitno drugačijeg finalnog zaključka.
    Čestitam.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *