Sjedao je na svom krevetu, kapsule su bile razbacane po podu, do njega je ležala njegova supruga. Snovi o prolaznosti opsjedali su ga danima, naspram kreveta bilo je ogledalo, vidio je svoj odraz u njemu, utvare su bile na njegovim leđima.
Ponovo je zaklopio oči, pokušao je da rukama dohvati neke od kapsula na podu, okrenuo se prema prozoru i ugledao konop koji visi sa neba, nešto ga je držalo zakovano za tle, nije mogao da vidi šta bi to moglo biti.
Supruga je mirno spavala, otvorio je jednu ladicu, u ormariću pokraj kreveta, pokušao je da pronađe poklon od svog oca, koji je naslijedio davno, nije se razdvajao od njega.
Dok je ležao na krevetu, ugledao je utvare na plafonu, iskežena lica ga nisu plašila, na stolu je pokušao da nađe jednu staru knjigu, ilustracije koje nisu bile sa ovoga svijeta.
Stajao je pokraj prozora i ugledao džinovske slonove koji su vezani konopima za nebo, utvare su bile na njihovim leđima.
Nemir se ogledao na njihovom licu, u gradu bez stanovnika, na posljednjem spratu stajao je on i posmatrao prazne ulice, galop konja iz daljine stvarao je veliku prašinu.
Napokon je počeo da čita knjigu sa ilustracijama, na koricima je bio urezan križ, isti kao u rukama sveca koji je pokušao da smiri slonove, konopi su se povlačili u nebesa.
Dok je iz ormarića izvukao stari poklon , pištolj davnih vremena , sa urezanom posvetom, čvrsto ga je držao u desnoj ruci, uzeo je jednu od kapsula i napunio, u drugoj ruci držao je knjigu sa križom.
Slonovi su odletjeli u nebesa, na ulicama nije bilo nikoga, svetac je otišao u vječnost, oreol je svjetlio u mraku.
Čuo se pucanj iz sobe, supruga se probudila, kapsula je lupnula o pod, barut sa bojama se raspršio na platnu, utvare su nestale, slikar je držao starinski pištolj i knjigu u rukama, pogledao se u ogledalo, nije bilo odraza, samo se oreol nazirao u tami, knjiga je bila na stolu, križ urezan na platnu, Biblia Sacra.
Milenko Županović
Milenko Županović, rođen je 1978. godine u Kotoru (Boka Kotorska) gde i danas živi. Po struci je diplomirani pomorski inženjer. U slobodno vreme piše kratke priče i poeziju. U sopstvenom izdanju 2010. godine objavio je i napisao svoju prvu zbirku priča pod nazivom „Onaj koji je hodao po vodi“. Napisao je i dve zbirke poezije, koje su objavljene kao elektronske knjige (e-book). Njegove književne radove su objavili mnogi inostrani časopisi, blogovi i sajtovi .
Oženjen je i ima dva sina.
