Prošle godine, otprilike u ovo vreme, bio sam oplemenjen saznanjem da postoji nešto što se zove „transkripciona mafija“. Kako mi je potom objašnjeno, to su one dobre duše koje jalovo popravljaju Internet generalno, a Vikipediju posebno transkripcijama stranih imena, e da ljudi ne bi morali da nauče SVE jezike da bi pročitali neki tekst, nego da o izgovoru onoga što ih zanima imaju makar približnu predstavu.
Ovo pitanje je nanovo aktuelizovano u povodu planiranja ovomesečnog štokaženašnarod iventa čitaonice – zbirke priča koju je uredio Džonatan Stran. Šta je problem? Pa, roditelji su ga unesrećili prezimenom koje se piše Strahan na maternjem im jeziku, te je u fandomu ovdašnjem postao poznat po umetničkom pseudonimu „Strahan“. Ova potpuno neprihvatljiva aberacija ispravljena je posle konsultacije sa Neprikosnovenim Autoritetima, a što je pak izazvalo nezadovoljstvo među pojedinim pojedincima koji su navikli da cenjeno ime uvaženog gospodina transkribuju nakaradno.
Uvaženo čitateljstvo nećemo zamarati saopštenjem o magnitudi bolova moje ličnosti u predelu spini dorsi parte posterioris s tim navikama u vezi.
Malo veći problem je transkripcija imena autorke, recimo, „Nebeskog struga“ i „Rokanonovog sveta“: osoba o kojoj je reč nosi ime svoga gospodina supruga Šarla, a koje je ime francusko. Braća Grci, ako su i zaboravili da čitaju svoj jezik (pravda za asper!) ipak znaju nešto. Svi, naravno, znamo šta je uobičajeno, ali otkad je uobičajeno isto što i ispravno? Uostalom, naš (užasavajuće fleksibilni) pravopis dozvoljava pisanje stranih imena u originalu, i zadržavanje netačnih a raširenih oblika u upotrebi. Knjige Ursule Legan nećete, dakle, čitati, iako bi trebalo.
Bez daljeg gnjavljenja, pozdravljam vas troje koji ste eventualno imali strpljenja da dočitate doovde, i želim vam dobrodošlicu u novu tribinsku sezonu. Posetite nas, bilo na pomenutoj čitaonici, bilo nekom drugom prilikom, o čemu svemu se možete obavestiti ovde ili na fejsbučnoj stranici Društva „Lazar Komarčić“.
E, da: kako se piše puno ime muža Ursule K. Le Gvin?
Miloš Petrik, urednik
Ispravka: Le Guin se sa francuskog transkribuje kao Legen. M. P.
Ispravka br. 2: O tome kako ona izgovara sopstveno ime sama autorka izjasnila se ovde.
Ispravka br. 3: Ispostavilo se da je muž Ursule Le Gvin Amerikanac. Ova prevara neće mu biti oproštena.
1) Nije LegAn nego LegEn.
2) Srećno s ubeđivanjem ljudi da je ispravno „Tim Berton“, „Dip Perpl“ itd. a ne Tim Barton i Dip Parpl.
3) Javi mi kada budeš počeo da govoriš „Edipod“ umesto „Edip“.
4) Miloše… zašto te odsustvo apsolutnog reda toliko pogađa?
1) Prihvatam, ali ne menja suštinu.
2) Lako ja ubedim da je „ispravno“; neće bagra da usvoji. Veći je problem ubediti ikoga da je transkripcija kao takva jedini logičan postupak (jedini dosledno sprovodiv).
3) Kikeron preporučuje da se od ovoga branim ćutanjem.
4a) Ti mi kažeš, potkategorijo kategorijina?
4b) Nered je moja vetrenjača.
1) Možda ne menja suštinu, ali prilično dovodi u pitanje tvoj kredibilitet.
2) Ja te ubeđujem da je po dosledno sprovodivim pravilima
istina, ne tranckripcije ali prilogađavanja stranih imena – ispravno Edipod. Hajde, bagro, usvoj.
3) Hoćemo da pređemo na „Qui tacet…“?
4) Ja ti kažem, jer ja ne idem okolo – i tek ne pišem po netu – ubeđujući ljude da je nešto ispravno ili neispravno.
Pomenimo Ojdipa koga ni udruženi napori pola srpskih helenista nisu uspeli da proguraju.
A ti, Miloše, probaj samu Ursulu da ubediš kako se zove. Očekujem edit teksta uz molbu za oproštaj. http://www.ursulakleguin.com/Note-HowToPronounceMe.html
Proverio sam kako ona izgovara samu sebe, ali sam se plašio da bi to odvelo tekst gde ne treba, i nepotrebno ga produžilo.
Al’ kad si već načela temu…
Prezime koje nosi gospođa je uzela pošto se udala. Ako ga ne čita kako se ono čita u Francuskom standardu, da li je u pitanju prezime supruga, ili umetnički pseudonim? Ovo je za mene kuriozitet; naravno da svako može da se zove kako hoće, ali svejedno me zanima. Da sam nešto hiljadu godina stariji, držim da bih brojao anđele na glavama čioda.
a) kako žena kaže, prezime je bretonsko a ne francusko, dakle potiče iz bretonskog jezika koji, jelte, nije romanski akamoli francuski:
https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D1%80%D0%B5%D1%82%D0%BE%D0%BD%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D1%98%D0%B5%D0%B7%D0%B8%D0%BA i francuski standard može da se ubriše
b) kaži lepo u članku „pogrešio sam“, ja se često vežbam u tome i ne boli.
c) ne znam zašto Džejp nikako da se uključi u diskusiju
d) ti si, naravno, svestan da je najčešći australijski izgovor imena Strahan – Stron? I da ga sigurno tako zovu iako je eto rođen u Irskoj?
a) Ali, da li je gospodin Bretonac? Ako je postojala nedoumica, nisam zagovornik etimiloškog izgovora. Pretpostavio sam da on svoje prezime izgovara onako kako se Francuzi ponašaju prema svim imenima stranog porekla. Podatak o tome kako ga on izgovara nisam uspeo da nađem.
b) Samo na sebe misliš! A mene da li boli, ne zanima te?
c) Uključio se, na Fejsbuku. Siti se iždževeljasmo, pao i group hug.
d) I taj se izjasnio o svom imenu: http://www.jonathanstrahan.com.au/wp/contact-information/
Čovek nije Bretonac, čovek nije ni Francuz: „She met Charles Le Guin, a fellow scholar from Georgia, „in steerage“ on the Queen Mary“
Vid’ stvarno.
Javno posipanje pepelom biće upriličeno čim se stvore uslovi.