Karte za muzej se, naravno, kupuju za šankom. Sa kase, odmah uz poluge za točnje piva. Iako je prilično uredan i upeglan, vrlo „turističan“, ceo taj ulazak kroz zamračeni, neonom osvetljeni, i SF/pinap ilustracijama tapetirani ugostiteljski objekat (bar i klub Batalion) daje muzeju jedan neodređeni andergraund šmek. Ljubaznošću osoblja, bilo nam je dozvoljeno da ga obiđemo van radnog vremena.
Muzej o kome je reč posvećen je češkom stripocrtaču i ilustratoru Karelu „Kaji“ Saudeku (rođ. 1935.), neopravdano zapostavljenom bratu blizancu fotografa i slikara Jana Saudeka. Obojica braće bili su žrtve zanimljivih vremena, logoraši u Terezijenštatu i politički zatvorenici kasnijeg komunističkog režima; žrtve, pre svega, predimenzionirane predstave o uticaju umetnika tipične za sve odviše zanimljive režime.
Muzejska zbirka podeljena je u dve celine. Manja, ujedno i prva sa kojom se posetilac sreće, sadrži fotografije autora i porodice, često ručno dorađivane i kolorisane, dopunjene govornim balončićima. Ovaj deo zbirke može biti manje interesantan posetiocima koji nisu ljubitelji fotogafije i foto-kolaža, ali obezbeđuje kontekst za glavni deo izložbe.
Veća celina sadrži crteže i slike iz različitih perioda i različItih medija, budući da se Saudek u toku svoje duge karijere bavio svime, od stripa, preko animacije, do ilustracije i slikarstva. U stilu se primećuje uticaj Roberta Kramba i Vila Ajznera, a dominiraju erotski i nasilni motivi i situacije. Ne bez humora, ali ne ni bez politike, Saudek sam ili u saradnji sa raznim scenaristima jednakom veštinom i žarom kreira palp SF svetove, scene grozomornih ubistava i avanture bandita iz osamnaestog veka. Ističe se SF serijal „Murijel i anđeli“, u kome junakinja iz naslova pada u šake totalitarnih i sadističkih narandžastih marsovaca, nimalo nalik na snage Varšavskog pakta koje su u to vreme pomagale čehoslovačkim vlastima da uspostave red na svojoj teritoriji. Ubrzo po objavljivanju stipa, Saudek je osuđen na osamnaest mesci zatvora zbog propagiranja fašizma.
Pored onog površinskog, pa i onog političko-satirčnog koje se uočava kada se Saudekovi radovi smeste u istorijski i polItički kontekst, primećuje se i jedan treći, lični sloj. Za protagonistkinje, Saudek kao uzore koristi svoju devojku, glumicu Olgu Shoberovu, a kasnije i suprugu Johanu (obe krambovski preteranih atributa i skromne telesne pokrivenosti), koje u nekim radovima čak stoje jedna naspram druge i uzajamno se komentarišu. Kao negativca (promarsovskog izdajnika), koristi svog brata blizanca, prema sopstvenoj tvrdnji. Kako, međutim, biti siguran?

Uopšte uzev, Muzej pruža celovit estetski doživljaj jedne višedecenijske karijere, kao i jedinstven uvid u jedan bogat unutrašnji život. Preporučujemo za sve ljubitelje vizuelnih umetnosti koji se u Pragu zateknu.
Slike preuzete sa zvaničnog sajta: http://www.batalion.cz/
Miloš Petrik


